1. godina donijela nam je brojne izazove sa kojima smo se svi zajedno trebali suočiti i pronaći način da se prilagodimo novom načinu života.
    Siguran sam da ne postoji osoba na planeti koja ove godine nije bila primorana da izađe iz svog uobičajenog modusa ponašanja i počne razmišljati na drugačiji način.

    Uticaj koji je Koronavirus napravio na čovječanstvo osjeti u svim sferama života, a u ovom tekstu ćemo se osvrnuti na turizam u doba pandemije, tj na način na koji je to uticalo na nas, ljude sa rijeke.

    Epidemija virusa COVID-19 nastupila je pred sam početak turističke sezone i od starta je bilo neizvjesno u kom će pravcu cijela situacija da se razvija. Razgovarajući sa kolegama iz svih branši dolazili smo do pretpostavki da će se već sa prvim danima maja sve završiti i stanje vratiti u normalu, dok su neki čak pretpostavljali da će lockdown i neriješeni status trajati i sledećih 4-5 godina. Pojedinci su čak već u prvim danima proljeća u potpunosti konzervirali svoje objekte i zaustavili operacije, minimizirajući tako radove i troškove održavanje čekajući povoljan trenutak da se biznis nastavi.

    Već nakon prvih par dana bili smo svjesni da se situacija definitivno neće tako brzo i jednostavno normalizovati te da ćemo biti primorani da se prilagođavamo trenutnom stanju. Kako vrijeme odmiče sve više uviđamo da istina (bila ona lična, činjenična ili politička), kao i uvijek, zagonetno pliva od najblažih do najstrožijih predviđanja, u sivoj zoni između svih krajnosti.

    Na prvom mjestu morali smo da revidiramo sve planove, kako sa radovima u kampu, tako i sa zakazanim događajima za nastupajuće ljeto.

    Poštovanje epidemioloških mjera po preporuci WHO i zatvaranje međudržavnih granica uslovilo nas je da otkažemo Konferenciju o bezbjednosti na balkanskim rijekama, kao i  IRF, RESCUE3 i Wilderness First Aid radionice zakazane za period maj-jun 2020. U dogovoru sa Međunarodnom rafting federacijom Svjetsko prvenstvo u raftingu na Tari i Vrbasu pomjereno je sa 2021. na 2022. godinu. Činilo se da će cijela planeta stati na godinu dana.

     

    No, nezavisno od širenja epidemije, ograničavanja kretanja, policijskih časova, sluđujućih i kadkad nelogičnih preventivnih mjera, rijeke su i dalje nastavile da teku, šume da listaju, cvijeće da cvjeta a priroda da živi kao da se ništa ne dešava. Inspirisani njom, i uprkos tome što prva dva aktivna mjeseca sezone nismo imali turista, usudili smo se da nastavimo sa radovima u kampu te da spremni dočekamo priželjkivani nastavak sezone. U doba najveće izolacije, krenuli smo sa izgradnjom bazena i renoviranjem smještajnih kapaciteta kako bi smo klijentima omogućili savršene uslove za višednevne odmore kada za to dođe vrijeme.

    Ideja o izgradnji bazena u prostoru kampa prisutna je već godinama unazad, sve sa željom da našim klijentima omogućimo što duži i ugodniji boravak u ovom kraju, bez obaveze da se vrijeme koristi na neke od avantura iz ponude. Kada je kretanje konačno omogućeno, ovaj hazarderski potez investiranja  u doba velike krize pokazao se kao pun pogodak i bazen je proradio punim kapacitetom. U sezoni kada je odlazak na more bio ograničen, sve više i više ljudi željnih jednostavnog ležanja na plaži, ispijanja koktela i odmaranja od svakodnevnice odlučilo se da ljetnji odmor provede na mjestu koje pruža sve to zajedno: i avanturu i odmor! Pored toga, naš rafting centar sa obnovljenim izuzetno kvalitetnim smještajem i bazenom se pokazao kao sjajna destinacija za sve porodične ljude koji na odmor idu sa klincima, tako da su dječija graja i veselje obilježili ovo ljeto.

    Ako bi smo mogli navesti barem jednu pozitivnu posledicu ove pandemije to je činjenica da je cjelokupna situacija uslovila stanovništvo da putovanja uglavnom obavljaju u granicama svoje zemlje i da konačno istraže sve one lijepe i bliske destinacije koje su nekako oduvijek bile nadohvat ruke, ali je uvijek nešto drugo i strano bilo privlačnije. Odjednom, imali smo pravi pravcati bum i procvat planinskog turizma u ljetnjem periodu, kao nikada do sada. Sve više i više ljudi se praktično trkalo u tome da objave fotografije sa nestvarno lijepih mjesta koje se nalaze na samo par sati vožnje od većih centara, ili čak i još bliže.

    Značaj obilaska lokalnih destinacija imao je snažan uticaj za jačanje domaće ekonomije, i to je svakako trend koji treba slijediti u godinama koje dolaze. Živimo na prostoru kojem je priroda podarila enormna bogatstva, na nama je da se sa poštovanjem odnosimo prema tome i mudro planiramo razvoj.

    Prateći izvještaje meteorologa na globalnom nivou dobijali smo pozitivne izvještaje o tome kako se klima brzo vraća u normalu, te da se stepen zagađenosti vazduha u urbanim sredinama značajno smanjuje uslijed redukovanja saobraćaja i minimalizovanja rada industrija sa negativnim uticajem na okolinu. Vidjeli smo primjere mnogih gradova u kojima se prvi put nakon više decenija providjelo plavo nebo, nakon prestanka negativnog uticaja čovjeka. Bilo je potrebno tako malo vremena da shvatimo da i mi i sva dostignuća naše civilizacije mogu biti izbrisana sa lica zemlje u trenu, a planeta bi nastavila da živi svojim tokom kao da nikada nismo ni bili tu.

    Priroda nam je putem jedne mikroskopske čestice demonstrirala svu svoju snagu i superiornost u odnosu na svu moć koju umišljamo da imamo.
    Postalo je kristalno jasno da je za opstanak ona potrebna nama, a ne mi njoj.
    Više nego ikad moramo da je čuvamo, njegujemo i održavamo, kako bi smo obezbijedili zdravu i srećnu budućnost za nas i naše potomke.