Na našim rijekama skoro pa potpuno nepoznata stvar, a u svijetu u standardnoj i redovnoj upotrebi pri svakodnevnim spustovima. Šta je to u svari kataraft, kako izgleda, koja mu je namjena, I zašto ga ne koristimo više?

U nekoj najjednostavnijoj formi, kataraft bi smo mogli definisati kao dugački raft (čamac, splav) sa dva noseća pontona, sposoban da nosi teret i minimalno dva putnika.

“Potraga za vizijom” predstavlja natprirodno iskustvo u kojem pojedinac nastoji da stupi u interakciju sa duhom čuvarom, obično negdje duboko u netaknutoj prirodi, kako bi dobio savjet ili zaštitu. Bavi se onim momentom u životu koji postaje teret ili neizvjesnost na način da pojedincu nameće ograničenja u djelovanju, donošenju odluka i opštem reagovanju.

Ovaj običaj duhovnog pročišćenja korijene vuče iz tradicije domorodačkih naroda Sjeverne i Južne Amerike.

To je svojevrsna „potraga“ jer učesnik dolazi do tačke u kojoj sam odlučuje kojim će „putem“ dalje ići, kada se pred njega stave izbori. A pošto se radi o promjeni sopstvenog poimanja stvarnosti, to je onda i „vizija”. Odatle i naziv – potraga za vizijom!

Radionica za vodiče sa iskustvom u komercijalnom raftingu na divljim vodama. Cilj radionice je testiranje kandidata na znanja i vještine potrebne za sticanje certifikata rafting vodiča po programu IRF (Međunarodne rafting federacije).

Program radionice podrazumijeva minimalno 8 a maksimalno 12 sati dnevnog kontakta, tj teorijskog i praktičnog rada sa kandidatima. Kandidati koji pohađaju radionicu treba da imaju osnovnu ličnu zaštitnu i spasilačku rafting opremu (PPE i PRE): kacigu, plutajući prsluk, termalnu opremu, veslo, 4-3-2-1 sistem.

Kandidati koji uspješno prođu sve testove stiču uslove za dobijanje certifikata IRF Raft Guide (up to level 2-3*).
*Nivo certifikata će zavisiti od klase rijeke na kojoj se testiranje bude vršilo.

Uvijek ostajem u kampu Tara-Raft, ne samo zato što je Mirko (domaćin) i sam strastveni kajakaš, već i zato što su Mirko i njegovo osoblje jedini na licu mjesta koji aktivno paze na rijeku. Planine smeća koje sakupljaju svake godine dokaz su mi da žive život ljudi sa rijeke. Takođe, Mirko je uvijek dobar za savjetovanje i iznenađenja kada su u pitanju odlasci na druge rijeke. Izvrstan je poznavalac svake rijeke u okolini, i vjerovatno je jedini čovjek na ovim prostorima koji je vozio kajak na svim tim rijekama.

Vrhunac doživljaja ovog dana nastupa kada dodjete do mjesta koje se zove Bajlovića sige – to su u stvari kaskade vodopada visoke i dugačke na desetine metara. Prateći odakle dolazi sva ta voda, trznem se jer odjednom nešto pukne ispred mene u žbunju, i tu spazim divokozu kako skakuće hrabro preko stijena. Odlučim da izađem iz kajaka i popenjem se kroz vodopade i potoke koje ih prave, da istražim šta se nalazi tamo. Prateći put potoka koji tvori vodopad, na oko 50m stižem do ogromne kraške pećine u kojoj se nalazi jezero iz koga ističe ovaj potok. A tamo, u pećini, jezero se uvlači dublje i put u pećinu vodi upravo kroz to jezero. Odlučujem se da zaplivam i vidim šta se tamo nalazi.

Riječ koja se najčešće javljala na početku ovog putovanja bila je: ZAPRAVO. Zapravo, želio sam da idem u Francusku početkom avgusta, na programu su bili „veliki” klasici, ali ogromne suše u Francuskoj ne samo da su isušile Ardeš, već je moje konačno odredište na obali Atlantika bukvalno pojeo plamen u požarima.
Ali to je, zapravo, bio početak putovanja „bez kajaka“, putovanja koje nikada ranije nisam doživjeo u svojih 20 godina veslanja. Prvi dio odmora proveo sam radeći kućne poslove, a zapravo, htjeo sam da idem na veslanje.